Splitski dnevnik (20.6.)
„Doživio sam najgoru noćnu moru jednog roditelja. Dao bih sve na svijetu da ga mogu još jednom zagrliti, da mi se vrati barem na tren.
Ne mogu, no zato svijetu mogu vratiti sve ono što mi je ostavio u nasljedstvo, ono što sam ispravno naučio tek kroz njega – a to je kako voljeti, biti potpuno svoj, uživati u trenutku i smijati se.
Rok je i dalje živ kroz svako dobro djelo, ludu avanturu, igru, potragu, prolazak kroz cilj koji ostvarim – jer on me naučio kako se radovati, iskreno, bez zadrške, kako samo djeca znaju.
Sva znatiželjna, zaigrana djeca velikog srca, ponekad zbunjena, ponekad genijalno lucidna, sva su ona za mene poput mog Roka i želim im, baš kao i nekoć njemu, barem jedan dan na ljetovanju učiniti nezaboravnim i ispunjenim.“
